Danas je izuzetno teško odgovoriti na pitanje što je sve sport - dovoljno je pogledati Yahoov sportski katalog na http://dir.yahoo.com/Recreation/Sports/ i vidjeti ogroman broj subkategorija i linkova.
Povijesno je priča dosta jednostavna - ljudi su davno primijetili kako oni koji brže trče, plivaju, skaču, gađaju ili bacaju imaju veće šanse uloviti divlju životinju, obraniti se od neprijatelja, sačuvati svoj i tuđi život te - ne najmanje važno - služiti na čast svojoj zajednici: plemenu, gradu, državi… Čak i danas, ako bolje pogledamo discipline od kojih se sastoji kraljica sportova - atletika, uviđamo kako su to stilizirane vještine bitne ratnicima i lovcima: bacanje koplja i kladiva, trčanje, trčanje preko prepreka, maraton; a da ne spominjemo sportove poput streličarstva i streljaštva…
Mada su sportska takmičenja postojala i ranije, stari su Grci - uz aktivno provođenje krilatice zdrav duh u zdravom tijelu - došli na genijalnu ideju: napraviti organizirano takmičenje sportaša različitih polisa, gradova država, gdje bi se vidjelo tko je bolji, brži i jači. Osnova olimpijskog duha u biti je ideja da se ljudi bore za rezultat, a ne međusobno, da se bez rata, nasilja i krvi vidi čiji grad daje bolje sinove, snažnije ratnike i kvalitetniju obuku - znači u jednom fer i prijateljskom natjecanju. Ta načela, međusobne fer borbe nakon koje će protivnici stisnuti jedno drugom ruku i zajednički poći na piće a ne mrziti se, bila su aktualna i davne 776. prije naše ere kada je održana prva antička Olimpijada u slavu boga Zeusa - http://www.fhw.gr/projects/olympics/prehistory/ pa preko obnovljenih Olimpijskih igara 1896. do danas. A naredne Olimpijske igre su u Sydneyu - http://www.sydney2000.com i po prvi put će sadržavati discipline kao što su taekwondo, triathlon i ženski vaterpolo. Pa tko voli, pogotovo ovo zadnje…
No, vratimo se ovaj put u bližu povijest. Sportaši su do iza drugog svjetskog rata uglavnom bili amateri, ljudi koji su voljeli fizičku aktivnost i koji su dobivali popularnost koja im uglavnom i nije donosila novac. Komercijalni su uglavnom bili samo boksači (o povijesti boksa dosta govori stranica International Boxing Hall of Fame). Dosta para se vrtjelo i oko konjskih utrka, mada istini za volju jahači i nisu od svega toga puno zarađivali, i to je bilo to. Olimpijske igre su izgledale kao skup malo većeg amaterskog društva - gomila zaljubljenika oboružanih primitivnom opremom, velikim strpljenjem i bezgraničnom voljom.
Životni standard je rastao, pojavila se televizija, danas su tu npr. sportski program CNN-a - http://cnnsi.com, ili specijalizirani kanali poput Sky Sporta - http://www.skysports.co.uk/skysports. U sprezi s čuvenom riječi marketing (ili "kako da od naivaca izvučemo njihovu lovu"), pojam dobro provedenog popodneva postalo je izležavanje u fotelji, s nekoliko piva pri ruci i potkošuljom kao glavnim odjevnim elementom. Čisto patriotsko bodrenje lokalnog kluba i odlazak na utakmice pomalo gubi bitku s daljinskim upravljačem i ekranom od 70 cm na kojem se detalji puno bolje vide nego iz tridesetog reda na stadionu od 50.000 ljudi. Da sve bude po Murphiju, najbolje stvari su uvijek na drugoj strani igrališta, a navijač na tribinama nema video kod sebe da odmah izanalizira je li ono stvarno bio faul ili treba pripremiti listu uže i šire rodbine suca. I tako TV-prijenosi su se sve više gledali, od 60-tih slika uživo ide između kontinenata, a velika gledanost znači i veliku cijenu sekunde reklamiranja u programu. Naravno, na velikom kolor ekranu sve reklame su bile ljepše i učinkovitije od staromodnih panoa po igralištima… Sve u svemu veliki show je mogao početi!
Kao prvo, za danas postati sportaš problem je što morate biti stvarno najbolji. Na svijetu je pet milijardi ljudi, i da ih recimo samo 10% u životu ima neke sportske ambicije, to je 500.000.000 konkurenata. Da se i ravnopravno podjele po sportovima, to je opet ogroman broj. Znači, treba vježbati više od drugih i to je prvi problem - ako čovjek vježba po cijeli dan ne stigne raditi ili učiti, a opet od nečega treba živjeti! Srećom, tu se onda pojavljuju sponzori. Vaš klub za određenu svoticu nosi ime neke firme, i po vašem položaju na sportskoj ljestvici vidi se i položaj tvrtke - uspješni klubovi imaju dobru cijenu i može ih sponzorirati samo jaka firma.
E, sad svatko od nas je jednostavno definiran određenim genetskim materijalom i prirodnim zakonima koji nas ograničavaju u sportskim uspjesima. No, kao što se Pentium 300 može pogurati i nešto više, neki su se sjetili pozvati pomoć znanosti za overlockiranje vlastitih mišića i postizanje još malo boljeg rezultata, bilo radi osobnog ponosa, bilo radi novca ili vijorenja na vrhu pobjedničkog jarbola nacionalne zastave. No igranje s procesorom može navedenog natjerati da ispusti bijeli dim i ode u vječna lovišta. A kako je tijelo tisućama puta složenije i od najjačeg Pentiuma, doping je veoma opasna igra. Uostalom, i da nema opasnosti - želimo gledati natjecanje među ljudima a ne biokemijskim laboratorijima!
No, nisu sve stvari u modernom sportu tako negativne. Prvo su uz Ljetnu uveli i Zimsku olimpijadu. Danas samo Ljetne olimpijske igre imaju više disciplina nego nekad Ljetne i Zimske zajedno. Rađaju se potpuno novi sportovi, a neke je sama televizija izvukla iz zaborava. Tipičan primjer je biljar. Otkriveno je kako je svojom dinamikom, šarenim kuglicama i igranjem u zatvorenom salonu idealan za popodnevni TV-prijenos i popularnost mu je naglo porasla, tako da je danas biljar od igre zadimljenih barova postao vrhunski sport, gdje se zarade najboljih mjere s onima u NBA-ligi. Usput, ako ne želite da vas više čudno gledaju ako miješate pojmove biljar, snooker i pool - posjetite stranicu http://www.rileyleisure.com.
Kada je sve postalo komercijalno, postalo je i dosadno - osamdesete su opet otkrile čari masovnog, amaterskog rekreacijskog sporta. Rekreacija se ponovno vraća u modu, tako da se i predsjednika Clintona može vidjeti kako svako jutro trči u trenirci oko bijele kuće, dok oko njega skakuće 5-6 pripadnika osiguranja u uobičajenim tamnim odijelima s kravatom.
Sve u svemu rekreacijski sport je odličan: prvo je zdrav, jer je bolje gledati popodne šumu nego li i najbolji trinitron monitor, drugo, čovjek napokon i shvati kako oni što trče po terenu i nemaju baš lagodan život, i treće - masovan sport je odličan potrošač svih mogućih sportskih potrepština najrazličitijih robnih marki! Također, osim u broju učesnika, rekreacijski sport je ogroman i u svojim varijacijama: počinje s laganim izletima i planinarenjem po okolnom brdu subotom ujutro, ide preko igranja u lokalnom klubu 6. ili 7. lige i završava kod nekih ekstremnih sportova…
Od ovih posljednjih u zadnje vrijeme je popularan bungee jumping, no tu su i skysurfing (je, je ne surfa se samo po Internetu, pravi surf je kada skočite iz aviona), a snowboarding, surfanje po snježnim planinskim kosinama, ima i svoj FAQ na Internetu - http://www.nyx.net/~mwallace/sb_faq.html.
Ukoliko za zimske radosti tipa spuštanja niz Alpe uz izvođenje svakojakih egzibicija nemate prevelikog interesa, ne zaboravite da jedan od najpopularnijih sportova - šah, možete igrati i u miru i toplini svoje sobe. Štoviše, ne trebaju ni tenisice, ni znojnice, ni reketi. Ako ga neznate, nema problema! Pravila šaha uz odlična vizualna objašnjenja se nalaze na adresi - http://www.princeton.edu/~jedwards/cif/intro.html.
Goran Vojković
Objavljeno u NET-u broj 34, studeni-prosinac 1998.