Communications Decency Amendment

Svega par dana prije spektakularnog slijetanja na Mars kojeg je CNN Interactive nazvao "Earth Attack!" dogodio se jedan - za informatički svijet ne manje važan događaj.

Vrhovni sud SAD proglasio je neustavnim čuveni Communications Decency Amendment - CDA, zakon kojeg je republikanski Senat izglasao 14. lipnja 1995. i koji je trebao spriječavati pornografiju i druge "nemoralne" aktivnosti na Internetu.

Pravnici su tumačenjem na prvi pogled naivnih odredbi propisa došli do zaključka kako sada država može krivično goniti Amerikance i za "nepristojan govor" u konferencijama, stavljanje "prostih riječi" na WEB-ove i posebno za omogućavanje pristupa takvim sadržajima mlađima od 18 godina. To se - po mišljenju mnogih - kosilo s odredbama 1. amadmana na Ustav SAD, donesenog 15. prosinca 1791. (!) koji zabranjuje Kongresu sužavanje slobode govora. I, naravno, kako to u SAD biva, akcija protiv zakona je krenula. Borbeni stožer za slobodu Interenta postala je Electronic Frontier Foundation, a milijuni korisnika su na svoje stranice stavili simbol borbe za slobodu Mreže - blue ribbon s linkom na navedenu organizaciju. Borba je počela i prije usvajanja amadmana, a prije nekoliko dana /ovaj tekst je pisan tijekom srpnja 1997./ je došla pred Vrhovni sud SAD, sud čija je nadležnost otprilike slična Ustavnom sudu kod nas.

Pristalice Communications Decency Amendmenta pokušale su prikazati Interent kao još jedan od medija i staviti ga pod cenzorska ograničenja koja već dugo postoje u američkom filmu i televiziji (sjetite se kada ste u nekom poznatijem američkom filmu čuli koji "sočan" izraz). Ipak, Vrhovni sud je stao na stajalištu kako je Interent drugačiji medij, i da za razliku od televizije i radija koji su pasivni mediji - Internet spada u aktivne gdje korisnik kliktanjem dolazi do sadržaja koje želi vidjeti i lako može izbjeći za njega neprihvatljive sadržaje, dok korisnik TV-a jednostavno prati ono što mu servira.

Glede dostupnosti lascivnih (da ne upotrijebimo specifično teži izraz) sadržaja djeci, Vrhovni sud je bio upoznat s činjenicom kako svi moderni pretraživači omogućavaju filtriranje informacija stavljanjem zabrana na pristup određenim sadržajima - a uključivanje takvih sustava u browseru spada u nadležnost roditelja. Dužnost države je samo da se brine za razvoj i uvođenje takvih sustava - da primjerice zahtjeva da siteovi koji objavljuju X-rated sličice imaju HTML tag koji govori pretraživaču kakav se sadržaj na tim stranicama nalazi.

Svi komentatori na WEB-u su suglasni da ova odluka Vrhovnog suda znači ogroman korak u potvrđivanju slobode korištenja Interenta. Jer da ovaj zakon nije bio srušen, to bi ostavilo otvorena vrata nekim novim moralistima da redom sužavaju političke i ljudske slobode korisnika Interneta.

Proglašavanje neustavnim CDA ima ogromnu važnost u još jednoj činjenici. Sjedinjene države zemlja su gdje se nalazi daleko najveći broj servisa i korisnika Interneta i zemlja je to koja je na planu digitalnih komunikacija daleko najviše odmakla. SAD je na tome polju mnogima uzor, ali ne samo uzor u broju uvedenih ISDN linija, već i uzor na koji se način Interent treba pravno regulirati. Ovakvom odlukom Vrhovnog suda korisnici širom svijeta imaju snažan dodatni argument prilikom borbe za slobodu govora na Mreži u svojim državama.

Zato, stavite na svoje stranice plavi ribon - znak podrške Electronic Frontier Foundation (downladirati ga možete s njihovog WWW-a), jer svoju budućnost gradimo sami!

Goran Vojković


Objavljeno u NET-u broj 18-19, srpanj-kolovoz 1997. pod redakcijskim naslovom "Sloboda govora".