O važnosti Electronic Frontier Fundation govori i činjenica kako trenutno preko 170.000 različitih internet stranica iz čitavog svijeta ima link na navedeni URL! Pa, pogledajmo zašto mnogi autori WWW-stranica, dakle ljudi koji uglavnom razumiju i vole Internet, daju toliko važnosti ovoj organizaciji, nastaloj 1990. godine i smještenoj u San Franciscu, Savezna Država Kalifornija.
EFF se - najkraće rečeno - bori za oživotvorenje odredbi prvog amandmana Ustava Sjedinjenih Američkih Država koji - između ostalog - propisuje kako Kongres ne smije donijeti zakon kojim bi se ograničila sloboda govora ili tiska. Ovaj amandman, ratificiran davne 1791. (da, prije više od 200 godina!) možda je i najviše od svih amandmana utjecao na demokratski razvoj Sjedinjenih Država, postavši snažna brana uvođenju bilo kakvog totalitarizma u SAD. Kao što svojevremeno reče Thomas Jefferson: "Kada je tisak slobodan i svaki čovjek pismen sve je sigurno."
No, unatoč činjenici kako se u SAD već 200 godina može legalno gaditi predsjednika (pred dvorištem Bijele kuće skoro svakodnevno demonstriraju), elektronički mediji često su bili pod raznim ograničenjima - počev od cenzorskog kodeksa koji je preko 50 godina vladao filmom, preko liste riječi nepoćudnih za radijsko emitiranje, pa sve do pravila koliko se golotinje smije vidjeti na javnoj televiziji. (Ako izbacimo razne kabelske i satelitske programe, evropske televizije su nudistička plaža naspram situaciji u SAD!) Jačanjem Interneta pojavilo se pitanje - da li je ovaj novi medij u biti nastavak razvoja klasičnih mas-medija: novina, radija i televizije, ili nešto sasvim novo.
Borba oko slobode na mreži se zahuktala kada je republikanski (dakle konzervativni) Kongres donio čuveni CDA - Communications Decency Amadment, kojim je želio ograničiti razne "nemoralnosti" na mreži, s objašnjenjem otprilike kako se želi maloljetnicima onemogućiti pristup "nepoćudnim" sadržajima. I to na način da se takvi sadržaji jednostavno - ne dozvole na Mreži. O tome smo pisali u NeT-u br. 18/19, ljetni dvobroj iz 1997. (v. članak Communications Decency Amendment). Ukratko: Vrhovni sud Sjedinjenih država navedeni je zakon proglasio neustavnim i ukinuo, zauzevši stanovište kako je Internet aktivan medij u kojem korisnik sam određuje što će gledati, za razliku od primjerice televizije. A i svi noviji browseri omogućavaju filtriranje sadržaja, tako da roditelji mogu svojoj djeci onemogućiti pristup određenim kategorijama stranica.
Čitavo to vrijeme, još od prijedloga za donošenje zakona, preko njegova izglasavanja i proglašavanja, Electronic Fronter Fundation je vodila jednu od najvećih Internet bitaka u povijesti - Blueribbon Campagn. Mnogi siteovi su stavljali plavu traku i mnogi Amerikanci su pripomogli EFF-u, što je omogućilo kvalitetan izlazak pred Vrhovni sud i sudsku pobjedu.
Bit Blueribbon Campagn je bila u tome da nije država ta koja će određivati što će tko gledati, već sam korisnik, a za djecu su to njihovi roditelji. Kao što roditelji određuju koliko će njihova djeca gledati dnevno TV, kao što mogu zaključati kanale s pornografskim sadržajima na satelitskom prijemniku, slične dužnosti ih očekuju i što se tiče Interneta.
No, da se vratimo na temu - EFF pokreće snažnu borbu protiv prijedloga zakona "CDA II" i moli pomoć od svih koji se zalažu za slobodu izražavanja na Mreži. A pomoć koja ništa ne košta (osim malo truda) je postaviti znak EFF-a na svoje stranice, koji će prikazivati plavu traku i aktualne obavijesti - detalji na http://www.eff.org/blueribbon.html.
Prijedlog "CDA II" nije jedini akt koji pobuđuje pažnju EFF u zadnje vrijeme. Naime, tu je i "The Internet School Filtering Act", predložen od senatora John McCaina, kojemu se kasnije pridružila i demokratska senatorica Patty Murray. Ovaj prijedlog je u odnosu na "CDA II" nešto uži u opsegu djelovanja, ali gotovo pa beskonačno glup! Prijedlog naime traži da sve škole i biblioteke koje primaju državnu potporu za priključak Internetu instaliraju softver koji ograničava pristup materijalima koji su "neprikladni za maloljetne". Naravno, software za blokiranje neželjenih sadržaja nije savršen, tako da blokira i siteove od onih koji govore o prevenciji seksualno prenosivih bolesti, preko stranica o ženskim pravima, sve do vijesti o političkim sex skandalima; a test je pokazao kako su - prema blokirajućem softveru - nepoćudne postale i stranice konzervativne udruge American Family Association!
Neki kiksevi cenzorskog programa doimlju se komičnim, no stvari su vrlo ozbiljne - ako program u ime neke više moralnosti onemogućava pristup mladima stranicama koje su namijenjene sprječavanju neželjene trudnoće ili prevenciji od AIDS-a, vraćamo se u razdoblje za koje smo mislili kako je u suvremenom svijetu davno prošlo!
"McCainov ‘filterski’ zakon bi oduzeo pravo lokalnim bibliotekama, školama i u konačnici roditeljima polaznika da sami odluče koja je pogodna uporaba Interneta i prisile ih instalirati surov blokirajući program", zaključio je direktor EFF Steinhardt. Dakle, EFF ne ulazi u pravo određene institucije da sama odluči što će ponuditi svojim korisnicima, već želi oduzeti pravo državi da odlučuje za druge. I kao što ravnatelj, bibliotekari i roditelji u školskim odborima odlučuju kako će se opremiti školska biblioteka, tako trebaju i odlučiti zašto će se koristiti školski pristup Mreži.
Oba zakonska prijedloga su 21. kolovoza 1998. izglasana u Senatu Sjedinjenih Američkih Država, bez veće debate, i u skladu s Ustavom, prijedlog sada ide pred Predstavnički dom.
Tajnost dopisivanja je u demokratskim državama zagarantirana ustavom i u većini zemalja svijeta se za otvaranje i čitanje tuđe pošte ide u zatvor. Izuzeci od tog pravila su veoma ograničeni - tek uz posebnu dozvolu najviših državnih organa policija i srodni organi smiju čitati nečija pisma, pratiti telefonske razgovore i sl. Ne treba napominjati da službeni organi ponekad, hm… zaborave zatražiti odobrenje, a i prečesto se događa da se prisluškivanje koristi u svrhu praćenja i diskreditacije političkih protivnika, a ne u borbi protiv - kako se to svojevremeno nazivalo - vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja.
No, PGP i slični sustavi kodiranja (narodski rečeno - šifriranja) poruka okrenuli su problem naglavačke - relativno je lako pratiti nečiju modemsku vezu, no kodirani e-mail se ne može pročitati bez šifre! I tako sada američka, britanska i druge vlade smišljaju sve novije načine kako spriječiti svoje građane da kvalitetno šifriraju vlastiti e-mail!
Da još jednom razjasnimo: vlada želi spriječiti vlastite građane da šifriraju ono što sama vlada ionako ne smije čitati! Zadnjih godina je bilo dosta priče o sprječavanju distribucije i izvoza PGP-a Philipa Zimmermana (Vlada SAD praktično izjednačava izvoz programa za kodiranje s izvozom oružja), a tu su i pokušaji uvođenja nekih manje poznatih, no još banalnijih metoda kontrole: "key escrow" i "key recovery". Navedene metode se svode na to da programi za kodiranje u javnoj uporabi moraju biti dovoljno slabi da ih vladina računala mogu dekodirati, odnosno da - ako želite koristiti kodiranje - morate nadležnim organima predati šifru tako da vladine službe - ako im se ćefne - mogu pročitati jel’ vi to možda nešto rovarite protiv države i poretka pišući tamo neki subverzivni e-mail.
EFF vas opet poziva da stavite na svoje stranice Privacy now! znak koji se može downloadirati s njihove stranice.
Koga zanima, više o kodiranju i PGP-u možete saznati na http://www.mactyre.net/pgp.html.
I zaista, na stranicama GILC-a se nalaze izjave i komentari o "key escrow" politici u španjolskom Zakonu o telekomunikacijama, novom kriptografskom planu u Irskoj i Velikoj Britaniji, a i podatak kako je GILC sponzor skupa u Budimpešti na temu "Pogled na slobodu, privatnost i civilno društvo na Mreži u Centralnoj i Istočnoj Evropi".
No, kao što je spomenuto, problem rješavanja ovih pitanja u malim zemljama najviše će ovisiti o borbi EFF-a u Sjedinjenim Državama.
Goran Vojković
Objavljeno u NET-u broj 32, rujan 1998. pod redakcijskim naslovom "Tko je protiv slobode govora na Mreži?"