Na jesenskom zasjedanju Sabora, rujna 1997, doneseni su novi Kazneni zakon i Zakon o kaznenom postupku, koji su zamjenili dosada postojeće propise iz tog područja. S obzirom na osjetljivost kaznene materije ostavljeno je par mjeseci da se i sudovi i građanstvo upoznaju s novim zakonima, tako da se primjenjuju tek od početka ove godine. U pitanju su suvremeni propisi, pomoću kojih se želi izgraditi moderan, evropski kaznenopravni sustav.
No, osim tehničkog i jezičnog usavršavanja, uvedena su i neka nova kaznena djela, za čijim reguliranjem se pojavila potreba. Najvažnije za nas se krije u članku 223. Kaznenog zakona, pod naslovom: "Oštećenje i uporaba tuđih podataka". Ovdje ćemo prenijeti taj i još neke, za internaute, hackere i slična stvorenja, zanimljive zakonske članke, uz kraće obijašnjenje njihova značenja. Pa, počnimo, sa stavkom prvim članka 223:
"(1) Tko ošteti, izmjeni, izbriše, uništi ili učini neuporabljivim tuđe automatski obrađene podatke ili računalne programe, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine."
Zanimljivo je primjetiti da zakonodavac ne navodi načine na koji se oštećenje, izmjena, brisanje, uništavanje i sl. mogu izvršiti - očigledno zato što život i mašta potencijalnih kriminalaca uvijek idu ispred onoga što bi se zakonodavac mogao sjetiti. Dakle, ovakvom formulacijom obuhvaćeni su svi načini uništavanja ili izmjene programa i podataka: uništavanje ili izmjena sadržaja tuđeg WWW ili FTP sitea putem mreže, neovlaštena izmjena podataka na disku direktnim pristupom do tipkovnice računala, postavljanje virusa na nečje računalo, stavljanje magneta iznad hard-diska…
"(2) Tko unatoč zaštitnim mjerama neovlašteno pristupi automatski obrađenim podacima ili računalnom programu, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci."
Ovo se kazneno djelo odnosi na pristup obrađenim podacima ili programima koji posjeduju zaštitu od neovlaštenog ulaza, počev od neovlaštenog pristupa raznim Internet i BBS servisima zaštićenim šifrom, pa sve do fizičke provale u računalo s ugrađenom hardverskom zaštitom.
"(3) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka, ako se ne radi o obrađenim podacima ili računalnim programima državnog tijela, pokreće se povodom prijedloga."
To znači - ako netko provali npr. u bazu podataka o poreznim obveznicima Ministarstva financija, gonjenje preuzima po službenoj dužnosti državni odvjetnik Republike Hrvatske. Međutim, ako netko npr. provali u bazu podataka korisnika usluga neke turističke agencije, ili izmjeni listu podataka studenata koji redovito pohađaju obvezne vježbe na fakultetu, gonjenje će državni odvjetnik poduzeti samo ako oštećeni to od njega zatraži.
"(4) Posebne naprave i sredstva kojima je počinjeno kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka oduzet će se."
Iz ovog, posljednje stavka članka 223. možemo tumačiti kako je sud ovlašten naložiti oduzimanje samo posebnih naprava i sredstava napravljenih ili prilagođenih za činjenje kaznenog djela, npr. posebnog alata kojim je izvršeno prispajanje na mrežne sustave neke tvrtke, posebnih programa za probijanje šifri, interfacea za premošćivanje hardverske zaštite i sl.
Sud pri ovakvoj formulaciji zakonskog članka ne bi bio ovlašten naložiti oduzimanje npr. PC-a pomoću kojeg je djelo napravljeno, jer to nije "posebna naprava"; da je nakana zakonodavca takva, članak bi glasio: "naprave i sredstva", a ne "posebne naprave i sredstva". Naravno ovo nema veze s privremenim oduzimanjem PCa, disketa, ispisa listinga i sličnog koje se može izvršiti za potrebe dokaznog postupka. Opremu uzetu za potrebe dokaznog postupka ovlašteni organ je dužan u skladu sa odredbama Zakona o kaznenom postupku i vratiti!
Osim članka 223. koji je u potpunosti posvećen "kompjuterskom kriminalu", još neka kaznena djela mogu biti povezana s računalima. Detaljno opisivanje bi zauzelo cijeli NET, tako da ćemo spomenuti samo par najzanimljivih zakonskih članaka.
Serviseri, ljudi koji rade na obuci drugih za rad s računalom, hardveraši koji vrše nadogradnje diskova i slično, često dolaze kontakt s programima, e-mail porukama, tekstovima, slikama i sličnim materijalima razasutim po hard-diskovima korisnika. A u vezi onoga što se nalazi na tuđem disku - jezik za zube, jer članak 132. kaže:
"1) Odvjetnik, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik ili druga osoba koja neovlašteno otkrije tajnu koju je saznala u obavljanju svoga zvanja, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci."
A pod "druga osoba" sasvim sigurno možemo uvrstiti i servisera računalnog sustava!
Također, ako pri servisiranju, ili pukom radu za računalom u prijateljevoj firmi, saznamo neke poslovne podatke, oni svakako nisu tema za večernje ogovaranje u društvu, a kamoli za ćakulu s konkurentskom firmom, jer članak 295. kaže:
"(1) Tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji su poslovna tajna, kao i tko pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina. (2) Ako je odavanje, odnosno pribavljanje podataka koji su poslovna tajna počinjeno radi njihova odnošenja u stranu državu ili ako je počinitelj za takvo postupanje primio mito, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. (3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine."
Što je poslovna tajna? Odgovor se nalazi stavku 15, članka 89. Kaznenog zakona:
"Poslovna tajna je podatak koji je kao poslovna tajna određen zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese."
Djeluje previše oštro? Pa, vjerovatno nikome od vas ne bi bilo ugodno da vaš odvjetnik počne pričati u društvu o pikanterijama u vezi razvoda ili nasljedstva, priču nastavi vaš liječnik s zanimljivom pričicom o spolnoj bolesti, a na kraju se pridruži i svećenik s novostima iz današnje ispovjedi…
Danas i informatičari moraju preuzeti svoj dio odgovornosti!
Ne zaboravimo i one koji vole prepucavanja po news grupama ili FIDONET-konferencijama, koje treba podsjetiti na članak 199:
"(1) Tko uvrijedi drugoga, kaznit će se novčanom kaznom do sto dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do tri mjeseca. (2) Tko uvrijedi drugoga putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci."
Ili na članak 200. Zakona:
"(1) Tko za drugoga iznese ili pronese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (2) Tko za drugoga iznese ili pronese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine."
A nemojte misliti da poruka u konferenciji ne može predstavljati "drugi način zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba", naročito ako netko nađe volje i vremena za tužbu!
Novim Kaznenim zakonom na nešto drugačiji način su uređene i odredbe o povredi autorskih prava, o kojima smo govorili u prošlom NET-u. Najzanimljivije - za one koje nazivamo "profesionalnim piratima", dakle za osobe koje "ostvaruju veću imovinsku korist" kopiranjem programa, ostaje zapriječena zatvorska kazna do 5 godina.
Ako nekoga zanima više detalja, Kazneni zakon i Zakon o kaznenom postupku mogu se naći u Narodnim novinama broj 110 iz 1997. godine, na poznatoj adresi: http://www.nn.hr.
Goran Vojković
Objavljeno u NET-u broj 25, siječanj 1998.