Širenjem i sve većom popularnosti news-poslužitelja u Hrvata postavilo se je pitanje koliko je navođenje aktualnih vijesti prenesenih s drugih poslužitelja legalno i dozvoljeno. Pitanje je svakako zanimljivo jer se na njega ne može jednoznačno odgovoriti, te ovaj osvrt uzmite samo kao temu za razmišljanje.
Krenimo od najjednostavnijih situacija koje se doimaju prilično jasnim npr. kada su autori news-poslužitelja pretplaćeni na neki od svjetskih servisa vijesti. Novinske agencije tipe Reutersa, Interfaxa, AP-a ili naše HINE za određenu mjesečnu svotu novca opskrbljuju zainteresirane vijestima, novostima, fotografijama, video-snimkama i svim ostalim novinskim materijalima. Korisnici tada imaju slobodu, u skladu s potpisanim ugovorom, sve navedene elemente po potrebi koristiti, objavljivati, pisati na osnovi njih članke i koristiti na sve druge načine. Pitanje koje se kod takvih ugovora uvijek precizno definira je svakako zarada koju će pretplatnik eventualno ostvariti daljnjim emitiranjem takvih vijesti, koja se kod manjih iznosa plaća paušalno ili pak u postocima zarade kod većeg prometa. Kod news poslužitelja bi to bila zarada od oglasa na tim čitanim stranicama. Dva velika izvora vijesti iz informatičkog svijeta Ziff-Davis i IDG su primjeri takvih odnosa, no u Hrvatskoj, koliko nam je poznato, jedino IDG ima licencni odnos s izdavačem Computerworlda Hrvatska, koji stoga ima posve legalno pravo objavljivati vijesti iz njihovih izdanja na svojim web stranicama, no dosad ga nije najbolje koristio.
Ukoliko sagledamo realnost web scene kod nas, jako je malo autora web stranica koji su voljni - a da budemo iskreni i uopće u mogućnosti - plaćati jedan takav mjesečni servis informacija i uz to imati opremu tipa zakupljene telefonske linije, optičkog kabela ili satelitskog sustava za prijem informacija, iako se i agencije danas sve više koriste Internetom za distribuciju. (Kao zanimljivost, i prije informatičke revolucije mnoge agencije su vijesti emitirale binarno - ali telepinterom preko kratkog vala, na 300 bauda!).
Autori news poslužitelja se snalaze uglavnom surfanjem po mreži, prepisivanjem vijesti ili stavljanjem malih notica s linkom na originalne stranice. Pa, s obzirom da smo već zasigurno nacija s najvećim brojem news-poslužitelja po glavi, pardon, modemu surfera pogledajmo koliko je takva praksa danas legalna.
Čuveni Zakon o autorskom pravu nije naravno spomenuo news-poslužitelje, jer su u vrijeme kada je donesen medijskim svijetom drmali TASS i TANJUG, novine su se izdavale na olovnim pločama, a špica dnevnika Televizije Zagreb je sadržavala rotirajući školski globus.
Što je uopće novinski članak? Većina novinara i onih koji profesionalno pišu vjerojatno bi se složila kako je novinski tekst u biti malo književno djelo. A Zakon o autorskom pravu spominje književna djela i u članku 49. Zakona - članku koji je jako zanimljiv raznim WEB-autorima, jer govori što je dopušteno "bez odobrenja autora i bez plaćanja naknade za korištenje". Točka 2 stavka 1. navedenog zakonskog članka govori kako je bez odobrenja autora i bez plaćanja naknade za korištenje dopušteno "objavljivanje izvještaja o objavljenim književnim, umjetničkim ili znanstvenim djelima, u kojima se sadržaj tih dijela reproducira na originalan i skraćen način". Kako su vijesti koje se donose kod domaćih news-poslužitelja uglavnom takve kratke najave koje ukratko prenose sadržaj dužih članaka objavljenih na Internetu, možemo smatrati kako je to dozvoljena praksa, naravno ako se pošteno navede odakle je vijest preuzeta: ime i adresu poslužitelja, te ime autora članka. Točka 6 govori kako je na isti način dopušteno - "doslovno navođenje ulomaka (citata) iz djela koje je na zakonit način postalo pristupačno javnosti, uz uvjet da to bude u skladu s dobrim običajima i u mjeri opravdanoj svrhom koja se ima postići, te da se prilikom citiranja naznači izvor i ime autora, ako se njegovo ime nalazi u izvoru". Znači, može se bez pitanja i naknade uzeti nekoliko rečenica omiljelog kolumniste CNN-on line, ali uz naznaku da to i jesu riječi kolumniste CNN-a.
Što je s fotografijama? Pa, prema članku 48. Zakona dopušteno je i bez odobrenja autora "reproduciranje u novinama i povremenim publikacijama pojedinih aktualnih fotografija, ilustracija, tehničkih nacrta i sl. objavljenih u drugim novinama i povremenim publikacijama", no u ovom slučaju ostaje pravo autora tražiti novčanu naknadu i sva druga prava po Zakonu.
Kako različite Java animacije, animirani gifovi pravno spadaju u programe i njihove djelove - kopiranje i stavljanje uz najavu nečije animacije ili animiranog logotipa nije dopušteno - u pitanju je krađa tuđeg programa, barem dok autor ne da dopuštenje. Naravno, velika većina tvrtki, barem onih zapadnih, biti će i više nego sretna da vrtite njen logo i s ogromnim oduševljenjem vam poslati gomile propagandnih materijala. No, dok ne dobijete dozvolu - zabranjeno je.
Budući da news poslužitelji niču kao gljive poslije kiše News.com, CNN, Reuters, te drugi čiji se članci preuzimaju, da ne kažemo prepisuju, uopće ne stižu, iako bi ponekad bi trebali pokrenuti postupak protiv neodgovornih autora takvih stranica. Ali, prijaviti počinitelja nadležnim državnim organima, te nakon kaznenog postupka pokrenuti postupak za naknadu štete pred sudom nadležnim za prebivalište počinitelja - nešto je što bi koštalo malo previše i vremena i novaca da bi se zasad na to osvrtali. No, približavanjem Hrvatske Evropskoj Uniji trebat će početi paziti i na ovakve detalje.
Gdje je rješenje? Pa, kao prvo, za one koji namjeravaju osnovati ozbiljan news poslužitelj je plaćanje pretplate nekoj od agencija specijaliziranih za slanje vijesti, što će im među inim omogućiti i da prvi saznaju vijest - uvjet bitan i za klasične medije, a pogotovo za medij brz poput Interneta. No, za sve one koji si to ne mogu priuštiti, ostaje more besplatnih vijesti i izvještaja koje samo treba znati pokupiti! Naime, postoje brojne organizacije poput United States Information Agency kojima je zadatak propagirati političke stavove, tehnička dostignuća i kulturni razvoj određene zemlje. Uz kratki dogovor takve organizacije dopuštaju besplatan prijenos svojih sadržaja i vijesti, jednako kao što hrvatske radijske postaje besplatno prenose primjerica Glas Amerike ( http://www.voa.gov ). Slično se ponašaju različite udruge i veće tvrtke, koje zainteresiranima redovno šalju biltene vijesti. Tako će npr. i Microsoft i Netscape vrlo rado ponuditi redovito slanje materijala iz svojeg press-odjela, pa i manje maštovit autor news-sitea može komforno napuniti par desetaka stranica vijestima čiji je pretražitelj bolji, veći, jači, brži...
Koliko god sve navedeno izgledalo zamagljeno i daleko, valja se prisjetiti kako negdje u dubini velikih registratora sa zakonskim propisima leži stavak 1. članka 230. novog hrvatskog Kaznenog zakona i čeka svoj trenutak: "Tko bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava, odnosno osobe koja je ovlaštena dati odobrenje, kada je odobrenje prema odredbama zakona potrebno, ili protivno njihovoj zabrani, utvrdi na materijalnu podlogu, reproducira, umnoži, stavi u promet, iznajmi, uveze, prenese preko granične crte, prikaže, izvede, odašilje, prenese, učini dostupnim javnosti, prevede, prilagodi, obradi, preradi ili na drugi način uporabi autorsko djelo, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine."
Koga zanima više detalja, kompletan neslužbeni pročišćeni tekst Zakona o autorskom pravu se može naći na http://www.pravst.hr/~goran/pravo/zakon/.
Goran Vojković
Objavljeno u NET-u broj 28, svibanj 1998. U odnosu na originalni rukopis, tekst sadrži manje redakcijske izmjene.