Članak govori o tragediji na bob stazi Whistler Sliding Center, gdje je gruzijski sanjkaš Nodar Kumaritašvili poginuo na treningu kada je pri brzini od oko 130 km/h udario u zaštitnu ogradu u Whistleru pred sam početak Zimskih olimpijskih igara u Vancouveru. Na istoj stazi su ozbiljnih problema imali i brojni drugi vrhunski športaši. Vrlo je zanimljiva pojedinost da su za nastup na toj stazi športaši trebali potpisati izjavu kako je koriste „na vlastitu odgovornost“, što znači da se o nedostacima staze već znalo. U članku se navodi kako bi Međunarodni olimpijski odbor i druga stručna tijela morali postaviti granice primjeni tehnologije koja omogućava ogromne brzine pri kojima i najmanja pogreška može uzrokovati nesreću.

Charlie Villanueva je, 'tvitajući' u poluvremenu, ugrozio tuđe interese: svaka sekunda reklame prije i za NBA utakmice plaća se golemim iznosima. Tko bi gledao tv tijekom poluvremena ako bi se proširila praksa da igrači šalju osobne, neposredne poruke,
omogućavajući nam da njihove misli čitamo sa samo nekoliko sekundi zakašnjenja?

Olimp br. 33. u PDF formatu je dostupan sa stranica HOO-a.

Članak govori o tome kako će pretvorba športskih klubova u športska dionička društva (š.d.d.) donijeti i jednu novu kategoriju - vlasnike klubova.

Profesionalni je šport danas, a posebno nogomet, mnogo više od neprofitnog udruživanja određenog broja osoba. Jak prvoligaš mnogo je bliže jakoj firmi, negoli udruzi. Jednostavno, ustroj, poslovanje, financije, odnosi unutar sustava - sasvim su različiti u primjerice Dinamu ili Hajduku negoli u udruzi ribolovaca, športskih penjača ili u šahovskom društvu.

Olimp br. 32. u PDF formatu je dostupan sa stranica HOO-a.

U članku iznosim svoj stav o navijačkom nasilju. Smatram da je rješavanje problema takvog nasilja postavljeno pogrešno - kreće se od športskog događaja, a ne od uzroka takvom ponašanju.

Navijačko nasilje sa športskim događajem u biti ima veoma malo dodirnih točaka. Ono je navijačko isto toliko koliko je nasilje kada vas na povratku s proslave nove godine netko pretuče zbog pogrešnog naglaska - novogodišnje nasilje.

Članak u PDF formatu

Povod članku je slučaj našeg plivača Duje Draganje koji je Ateni 2004. osvojio srebrnu medalju u sprintu na 50 metara slobodno, a u Pekingu 2008. - iako je plivao brže nego u Ateni - nije došao ni do finala.

Športski rezultati jesu bolji nego ikada, ali puno toga se u biti izgubilo. Jednostavno, globalizacija traži trenera koji je uspješan, no uredan i discipliniran kotačić u složenoj mašineriji koja stoji iza vrhunskog športaša. Trenera koji nije više samo inovator, već dijelom i činovnik koji primjenjuje tuđa iskustva.

Članak u kojem se protivim podjeli na "male" i "velike" športove...

Hrvatski su olimpijci u Pekingu osvojili pet medalja i pokazali su da se težak rad i trud isplate. Ni za koga od njih ne treba reći da su pobijedili u „malom“ športu, jer niti jedna njihova medalja nije manje sjajna zato što u pitanju nije bio popularan šport. Štoviše, u športu koji nije raširen i popularan teže je dobiti sponzore, osigurati uvjete, naći specijaliziranog trenera, pa čak i nabaviti opremu!

Povod članku je natpis o primjeni sustava Hawk-Eye kao pomoći pri suđenju u profesionalnom tenisu.

Gledati utakmicu gdje sudac nikada ne može pogriješiti, gledati boks meč gdje znamo da će rezultat ovisiti o izračunu računalnog programa, više ne bi bilo to. Moguća greška suca je jednostavno dio atmosfere, dio onog što šport čini napetim i zanimljivim. Uostalom, ni matematičko objektiviziranje ne bi bilo imuno na prijevare – jer one su moguće i u digitalno doba.

U ovom broju pišem o pokušajima (i uspjehu) prosvjednika da ugase olimpijski plamen.

Neka se Međunarodni olimpijski odbor bavi svojim poslom, a ne strahom što će biti kada se opet bude trčalo s olimpijskom bakljom. Jednostavno, olimpijski plamen je iz antike došao u reality show globalizma i pri tome pridobio pažnju svijeta. Što samo znači da je i dalje aktualan. A to je dobro.

Olimp br. 27 u PDF-u

Povod kolumni je novinski članak o ograničenoj seriji tenisica Air Jordan.

Nema danas osobe koja može izazvati više grupnih emocija nego športaš čiji nastup prenosi televizija. Znamo da je iza njega cijela mašinerija, no u trenutku kada nastupa, kada je na snijegu, travi ili parketu - on je za nas osoba prepuštena sama sebi, netko tko je izvan svakodnevne rutine, izvan sustava, netko tko pobjeđuje, a volimo ga i kada nije prvi. Športaš je zapravo zadnji heroj preostao u globalizmu. A u svijetu kojim vlada novac put od herojstva do sponzorskog ugovora nije dalek.

Kupnja ograničene serije tenisica ili mineralne vode koju koristi olimpijska pobjednica ne znači više ono što je reklama govorila nekad: da je ta roba najbolja ili da kupcu daje neka nova, gotovo magična svojstva. Kupnja takvog proizvoda poistovjećivanje je sa športašem, s osobom koju vidimo na televiziji kako uz napor i u jakoj konkurenciji pobjeđuje. A takav stav daje i poruku samim športašima: budite dostojni onoga što radite! Športska pobjeda mora biti čista i časna. Inače će svijet izgubiti posljednje heroje koje ima.

Olimp br. 26 u PDF-u

Nastavak članka iz broja 23. Govori se o dvojnoj karijeri tijekom osnovne i srednje škole te fakulteta.

Svi mi volimo gledati i pamtiti uspješne: olimpijske pobjednike, nogometne reprezentativce, športaše koji su športsku karijeru zamijenili onom profesionalnog trenera i time se materijalno osigurali za život - no ne smijemo zaboraviti da su pobjednici u biti manjina.

Olimp br. 25 u PDF-u

Hrvatski je sabor 6. srpnja 2007. donio Zakon o potvrđivanju Međunarodne konvencije protiv dopinga u športu, usvojene u Parizu 19. listopada 2005. Navedena je konvencija stupila na snagu 1. veljače 2007. godine, nakon što ju je ratificiralo 30 zemalja.

Pravno je veoma dobro da se borba protiv dopinga diže na najvišu međunarodnu razinu i da Konvenciju protiv dopinga donosi UNESCO, jer se ustrojava svjetski zaokružen sustav. No, društveno, to znači da je doping kao pojava postao ozbiljan svjetski problem!

Olimp br. 24 u PDF-u

Po meni jedna od najvažnijih tema vezanih uz šport - pitanje školovanja i osposobljavanja športaša za profesionalnu karijeru nakon športske. U članku razvijam tezu kako dvojna karijera počinje zajedno sa športskom karijerom, a ne tek kada je športska karijera pri kraju.

Sve se više govori o potrebi balansiranja između vrhunske športske karijere, obrazovanja športaša i njegove poslovne karijere. No dvojna karijera ne počinje u 30. godini života športaša nego onoga dana kada se dijete športom počne baviti više od rekreativnog.

Olimp br. 23 u PDF-u

Članak se bavi iznimno zanimljivim istraživanjem mr. sc. Sanja Ćurković  o tome   koliko bavljenje športom mladima odvraća pozornost od droge. Rezultati istraživanja su bili poražavajući: Od 100 ispitanih ovisnika o heroinu u dobi između 18 i 25 godina koji su se u bolnici ambulantno liječili, čak 71 se, između 10. i 17. godine, intenzivno bavilo športom.

Mnogo je tu pitanja, a premalo odgovora. Problem je prevelik i preozbiljan da bismo ga ostavili na jednom istraživanju i nekoliko novinskih članaka. Nadležno ministarstvo, Hrvatski olimpijski odbor i druga javna tijela moraju proučiti istraživanje magistrice Ćurković, potom inicirati dodatna istraživanja (naravno, i naći novac za njih!) te ovaj problem početi više proučavati i žurno rješavati. Statistike i postoci nisu dovoljni: treba naći i uzroke te razraditi metode rješavanja problema.

Olimp br. 22 u PDF-u

Tema ovog članka je nova školsko-športska dvorana u Ivanić-Gradu.

Prema informacijama dobivenim od gradskih vlasti, školsko-športska dvorana u Ivanić-Gradu pokazala se kvalitetnim i dobro pogođenim rješenjem. Možda je vrijeme da se razmisli o tome da se u strateškim dokumentima razvoja hrvatskog športa više naglasi problem nedostatka školskih dvorana i predlože ovakva rješenja. Naime, porazno je da u Hrvatskoj samo 30 posto škola ima svoju dvoranu. Preciznih podataka o dvoranama za rekreativce nema, no situacija ni tu nije sjajna. Rješenje poput ivanićgradskog jedan je od načina na koji se problem nedostatka dvorana može rješavati.

Olimp br. 21 u PDF-u

Ovim člankom sam započeo seriju tekstova o potrebi dvojne karijere športaša.

Kad se prestane baviti profesionalnim športom, prosječna osoba ima još punih 30 godina rada do mirovine! Uz malo planiranja, nešto zakonskih prilagodbi i dosta volje, profesionalne je športaše moguće pripremiti na razdoblje nakon karijere, u njihovu i korist cijele zajednice.

Olimp br. 20 u PDF-u

Ovim člankom sam započeo seriju tekstova o potrebi dvojne karijere športaša.

Kad se prestane baviti profesionalnim športom, prosječna osoba ima još punih 30 godina rada do mirovine! Uz malo planiranja, nešto zakonskih prilagodbi i dosta volje, profesionalne je športaše moguće pripremiti na razdoblje nakon karijere, u njihovu i korist cijele zajednice.

Olimp br. 19 u PDF-u

U članku se govori o športskim dioničkim društvima, koji su u doba pisanja članka bili najavljeni kroz, u međuvremenu donesen, Prijedlog Zakona o športu.

Prijedlogom zakona određuje se da se pod športskim klubom smatraju i športska udruga za natjecanje koja ima status udruge i športsko dioničko društvo koje ima status trgovačkog društva, a koji se primarno osnivaju radi obavljanja športske djelatnosti sudjelovanja u športskim natjecanjima. Time je - slično kao i u nekim državama Europske unije - uvedena dvojnost: u natjecanju će moći sudjelovati športski klub koji ima status udruge kao i športski klub koji ima status trgovačkog društva (športsko dioničko društvo, skraćeno š.d.d.). Prijedlog zakona također propisuje kada i kako športska udruga i š.d.d. stječu status profesionalnog športskog kluba.

Olimp br. 18 u PDF-u

Članak govori o utjecaju televizije na šport.

Šport možemo podijeliti u dvije faze: prije i nakon dolaska televizije. Prije televizije šport je bio uglavnom šport. Nakon televizije šport je dobrim dijelom postao biznis.

Olimp br. 17 u PDF-u