E-mail:
goran@vojkovic.info

U periodici, jedno od najvećih priznanja je biti nositelj teme broja. To znači u velikom dijelu utjecati na izgled i sadržaj određenog broja časopisa i dati ključne članke glavne teme kojom se taj časopis bavi. Stoga teme broja zaslužuju posebnu stranicu.

Eksternalizacija - novi pogled na outsourcing

Mreža, listopad 2011.

Eksternalizacija se obično definira kao ugovorni prijenos određenih poslovnih funkcija koje su se pružale „unutar kuće“ na vanjskog davatelja usluga. Svjetska recesija te razni programi rezanja troškova u gotovo svim kompanijama, dodatno su aktualizirali eksternalizaciju kao uspješan poslovni model. Opseg: ukupno 10 stranica (s drugim autorima). Mrežu s temom broja je moguće nabaviti od izdavača.

Članci su:

Eksternalizacija - noseći članak

Koliko se eksternalizacija proširila kao poslovni model vidljivo je i po sve detaljnijoj razradi oblika u kojima se ona u poslovnom svijetu danas pojavljuje. Ovdje ukratko navodim neke primjere širenja ovog poslovnog modela, a opširnije naravno - čitajte u Mreži!

- Application Management Services Framework (AMSF) – pristup je eksternalizaciji kroz dobro definirane, za pojedinačnog korisnika razvijene skupove procesa, politika, procedura, standarda i predložaka. Ovdje spada eksternalizacija različitih procjena ili strategija, upravljanje servisima, upravljanja poslovnim transakcijama, produkcijska podrška, eksternalizacija service-desk usluga (dakle šire od klasičnog tehnološkog help-deska), eksternalizacija poslovnih procesa (poslova i odgovornosti za specifične poslovne funkcije ili procese), upravljanje rizicima…

- Co-sourcing – naziv djeluje nespretno i na engleskom, a predstavlja poslovnu praksu gdje određenu uslugu obavljaju i ljudi unutar organizacije i vanjski stručnjaci. Postoje dva tipična slučaja kada se koristi ovaj oblik eksternalizacije. Jedan je kada nam za određeni posao nedostaje specijalizirani stručnjak. Drugi je kada je došlo do privremenog povećanja obima posla – ako zaposlimo nove kadrove, za koji mjesec nećemo znati što s njima (kvalitetne stručnjake je ionako teško naći za posao na određeno vrijeme), tako da je dopuna tima vanjskim stručnjacima optimalno rješenje.

- Farmshoring – termin je američki, nije vezan za poljoprivredu već predstavlja trend preseljenja određenih poslova i aktivnosti u ruralna područja, gdje se mogu naći radnici koji će raditi za manju plaću (što čak i ne mora biti uzrokovano višom stopom nezaposlenosti u takvim krajevima već činjenicom da su troškovi, npr. stanovanja, u velikim gradovima Sjedinjenih Država iznimno visoki).

- Freelance marketplaces – u pitanju su web-trgovine gdje se ne trguje robama, već uslugama. Kao i kod roba, imamo prodavatelje usluga (tipično: web-dizajn, programiranje, grafičko oblikovanje, fotografiranje, održavanje weba, prevođenje, lektoriranje…) te kupce koji traže određene usluge.

- Homesourcing (homeshoring) – prijenos uslužnih djelatnosti koje uključuju telefonsku ili internetsku komunikaciju na osobe koje će te poslove obavljati iz kuće. Zanimljivo da su ovakvi poslovi počeli s jednostavnim uslugama, ali danas se tako nude i složene ekspertne usluge, kao što je računovodstveno savjetovanje.

- Knowledge process outsourcing – ovdje se koriste iskustva vanjskih stručnjaka, ali ne na poslovima izravne aktivnosti ili proizvodnje, već u području visokostručnih ekspertnih usluga, što uključuje i donošenje određenih poslovnih odluka. Zanimljivo je američka praksa ovdje uključuje i pozivanje stranih profesionalaca, koji se nakon stjecanja dodatnog iskustva vraćaju natrag u svoje zemlje kao rukovoditelji i edukatori.

- Legal process outsourcing – uobičajeno je i kod nas. Umjesto vlastite pravne službe koriste se odvjetnici ili odvjetnička društva.

- Online outsourcing – sličan je Freelance marketplaces, no ovdje se kao pružatelji usluga pojavljuju male i srednje firme, a ne pojedinci. One nude proizvode i usluge koje se mogu isporučiti online.

- Print and Mail Outsourcing – još uvijek se neke informacije korisnicima šalju klasičnom poštom. Kod ovog oblika eksternalizacije koriste se usluge specijalista koji posjeduju strojeve za ispis, kuvertiranje i frankiranje poštanskih pošiljki. Kao davatelji ovih usluga često se pojavljuju davatelji poštanskih usluga.

- Recruitment Process Outsourcing – predstavlja eksternalizaciju dijela ili svih poslovnih procesa vezanih za zapošljavanje osoblja na vanjske partnere, specijalizirane za navedene poslove. Opseg rada, pitanje koji se postupci i metodologije koriste i drugo vezano za proces regrutiranja novih radnika, stvar je dogovora između partnera.

- Third party logistics providers (3PL) – u pitanju je specifičan oblik eksternalizacije gdje vanjski partner pruža one-stop-shop uslugu za svoje klijente, uglavnom logističkog tipa, kao što je prijevoz i skladištenje roba.

- Nearshoring – po definiciji predstavlja prijenos poslovanja u prostorno blisku državu, često onu s kojom se dijeli granica. Takve zemlje obično imaju određene sličnosti koje se onda mogu iskoristiti u poslovanju: od iste vremenske zone, do sličnosti u jeziku, kulturi ili propisima.

I na kraju – što ukoliko želimo pokrenuti „obratni“ postupak, zaključivši da neku vanjsku uslugu želimo obavljati samostalno? I za to postoji put, poznat pod terminom Transition Methodology.

Ukratko - iznimno zanimljivo područje!
 

Intervju - Stanko Cerin

Stanko Cerin ima preko dvadeset godina iskustva u upravljanju i savjetovanju u informacijskim sustavima od kojih je posljednjih pet dobrim dijelom usmjereno na upravljanje rizikom eksternalizacije. Radio je u poznatim savjetodavnim, ali u velikoj međunarodnoj IT tvrtki koja i sama pruža usluge eksternalizacije.

Kako bi svojim klijentima osigurao vrhunsku uslugu neovisnu od utjecaja dobavljača, Stanko Cerin je osnovao Ostendo Consulting grupu – organizaciju koja okuplja isključivo dokazane konzultante i oslobođena je bilo kakvih vanjskih utjecaja, a pruža usluge iz područja strateškog savjetovanja i nadzora u IT-u. Nesustavni pristup eksternalizaciji je prepoznao kao problem prije više od pet godina, kada je pozvao Johna Sherwooda, autora SABSA-e da održi prvu radionicu u Hrvatskoj na temu upravljanja rizicima u eksternalizaciji.

Zahvaljujem Stanku što nam je pružio aktualne informacije o eksternalizaciji u Hrvata!
 

Elektronički potpis

Mreža, listopad 2008.

Prošlo je punih šest godina otkada je Hrvatski sabor donio Zakon o elektroničkim potpisu. U današnje doba šest godina je puno vremena u pravu, a kamoli u tehnologiji. No, elektronički potpis, u smislu naprednog elektroničkog potpisa kao potpune zamjene za običan potpis na papiru, nije se mnogo pomaknuo od simpatičnog, no uglavnom teorijskog modela s pokojom promidžbenom demonstracijom uporabe Opseg: ukupno 14 stranica (s drugim autorima). Mrežu s temom broja je moguće nabaviti od izdavača.

Članci su:

Elektronički potpis

Elektronički potpis u Hrvatskoj svakako predstavlja društvenu i tehnološku zanimljivost - u pitanju je područje koje je država regulirala relativno brzo i cjelovito. Zakon o elektroničkom potpisu je donesen u siječnju 2002. godine, a s njim povezan propis – Zakon o elektroničkoj ispravi - Hrvatski sabor je donio krajem 2005. godine. Treba napomenuti da je Zakon o elektroničkom potpisu dopunjen u srpnju ove godine, kako bi bio potpuno usklađen s Direktivom 1999/93/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 13. prosinca 1999. o sustavu za elektroničke potpise.
 

Navedena Direktiva ima širok pravni i tehnički utjecaj na sve subjekte sustava elektroničkog poslovanja, odnosno korisnike elektroničkog potpisa. Obzirom da je Zakon o elektroničkom potpisu u prvotnom tekstu bio samo djelomično usklađen s odredbama europskog zakonodavstva, bilo je nužno dovršiti usklađivanje, što je sada i napravljeno.

No, unatoč relativnoj brzini zakonodavca i propisima koje uz neke manje dvojbe možemo smatrati dobrima, nismo prestali koristiti ugovore na papiru, a niti druge papirne dokumente. Oko toga se ne može ni kriviti državu; ona je mogla biti brža oko uvođenja elektroničkog poslovanja u svoje servise, no elektronički potpis i ispravu u znatnijem opsegu nije prihvatila ni privreda.

Elektronička isprava

Zakon o elektroničkoj ispravi je kvalitativna nadogradnja sustava elektroničkog poslovanja koji je započet Zakonom o elektroničkom potpisu, propisom koji je omogućio da se svaka osoba na Internetu može pravno valjano identificirati. Uporabom elektroničkog potpisa možemo nešto potpisati putem Interneta, tj. iskazati svoju volju. Međutim, sam elektronički potpis ne omogućava spajanje određenog dokumenta s potpisom. Upravo tu uskače elektronička isprava. Njena svrha je, najjednostavnije rečeno, kreiranje pravno valjanog iskaza volje danog u elektroničkom obliku, a koji ima neki sadržaj i nedvojbeno potiče od određene osobe.

Intervju - Hrvoje Buntak

S obzirom da je FINA već godinama jedini davatelj usluga izdavanja kvalificiranih certifikata u Republici Hrvatskoj, odabir sugovornika koji o toj temi može govoriti sa stajališta prakse nije bio težak. Razgovarao sam s gospodinom Hrvojem Buntakom, direktor FINA-inog Sektora korisničkih servisa.

Disaster Recovery

Mreža, svibanj 2008.

Disaster recovery, hrvatski oporavak od ispada iznimno je zanimljivo područje koje me i profesionalno zanima. Bilo mi je iznimno zanimljivo napisati seriju članaka na ovu temu... Školski rečeno, Disaster Recovery Planning, planiranje oporavka od ispada je skup aktivnosti čiji je cilj oporavak od ispada, nezgode ili nesreće. Uključuje planiranje koraka za izbjegavanje rizika, umanjivanje njegovih posljedica ili prijenos rizika (najčešće na osiguravatelja). Planiranje oporavka od ispada se može primijeniti na sve aspekte poslovanja (posebno ukoliko je u pitanju neka proizvodna aktivnost), no danas se u pravilu pod ovim pojmom smatraju aktivnosti vezane uz IT u širem smislu: dakle informacije i komunikacije neke firme ili ustanove. Opseg: ukupno 17 stranica (s drugim autorima). Mrežu s temom broja je moguće nabaviti od izdavača.

Članci su:

Da posao ne pati...

Disaster Recovery nije nikakva složena tehnologija ili metodologija niti je u biti nešto novo. Svi koristimo neke oblike Disaster Recoverya u svakodnevnom životu. Naime, imamo baterijsku lampu za slučaj nestanka struje, u automobilu nosimo komplet kablova za spajanje akumulatora na drugo vozilo, snimamo više kopija važnih dokumenata, držimo u pričuvi notebook s karticom za bežični Internet ili barem imamo podešeno da ga se može spojiti putem mobitela i GPRS-a te poslati važan mail…
Disaster Recovery takve i slične postupke prenosi u današnje složeno poslovno okruženje, postavlja ih na sustavan i cjelovit način te traži da se problemu posvetimo ozbiljno, uz odgovarajuće procjene i pripreme. Ljudi u stvarima vezanim za rizike znaju griješiti. Najjednostavniji primjer je činjenica da se mnogi ljudi više boje vožnje avionom, nego li automobilom, a avion je nekoliko redova veličine sigurniji. Ljudi znaju biti i parcijalni, promatrajući rizike samo sa svog stručnog gledišta. Vrhunski inženjeri će se kvalitetno posvetiti svom poslu i odlično osigurati servere sustavom UPS-a, no lako će zaboraviti da kroz isti podrum prolazi već stara vodovodna cijev.

Djelovanje suvremenih poslovnih subjekata i drugih organizacija usko je vezano uz informatiku i komunikacije. Svaki zastoji tih sustava je postao iznimno opasan po ukupno poslovanje. Kako su kvarovi, prekidi, nesreće i ostali neželjeni događaji stvarnost koja se ne može izbjeći, razvilo se i novo tehnološko područje: Disaster Recovery, koje se sustavno bavi problemom brzog i učinkovitog oporavka informatičkog i komunikacijskog dijela poslovnog sustava.

S riječi na djela

Većina pravila za izradu plana opravka od ispada nisu neka posebna filozofija koju prosječan informatički profesionalac već ne zna. No, zanimljivo je da se u praksi sva ta logična i jasna pravila često ne primjenjuju – uzrokujući veoma skupe posljedice.

Izrada Plana oporavka od ispada traži dosta vremena te strogo poštivanje procedura i preporuka koje navodi literatura. Pri tome ne treba zaboraviti da život uvijek ide ispred norme, i koliko se god trudili, stvarnost će naći neku kombinaciju koju nismo planirali. Stoga, plan mora biti precizan i sveobuhvatan: treba obuhvatiti ono što znamo, ali i pripremiti nas na situacije koje će biti sasvim nove.

Intervju - Biljana Cerin

Uz temu broja prakticiram i intervju s osobom koja je stručnjak iz obrađivanog područja. Moja sugovornica je bila Biljana Cerin, dipl.ing., jedna od četiri međunarodno certificirana stručnjaka za upravljanje kontinuitetom poslovanja u Hrvatskoj. Zaposlena je u kompaniji S&T gdje vodi najkompleksnije projekte informacijske sigurnosti i kontinuiteta poslovanja te se smatra jednim od najiskusnijih i najcertificiranijih eksperata u ovom području. Biljana Cerin je i certificirani revizor informacijskih sustava, menadžer informacijske sigurnosti, projekt menadžer te ISO 27001 revizor.

Ovaj prikaz svakako ne bi bio potpun da se ne prisjetim genijalne ilustracije teme broja, autora Branimira Kolareka... Sve je tu: Poslovni centar, atomska (sic!) eksplozija, poplava i poslovnjak koji uredno sve to prebrodi u - brodici s vanbrodskim motorom! Genijalno!

Za one više štreberski nastrojene prilažem i dva grafikona koji su išli uz temu broja:

Napomena: članak o uspostavi centra za izvanredna djelovanja ("ratna soba") nije stao u predviđeni broj stranica za temu broja, pa je objavljen dva mjeseca kasnije, u Mreži iz srpnja 2008.